Atmosfera je nevidljivi gasoviti omotač koji okružuje Zemlju i  okreće se zajedno sa njom. Sačinjena je od smeše različitih časova od kojih su najzastupljeniji azot sa 78%, kiseonik sa 21% i argon sa 0,9% , ostali gasovi čine svega 0,1%.

Za granicu atmosfere i svemira uzima se Karmanova linija koja je udaljena oko 100km od površine. Sa aspekta analize zagađenja vazduha i negativnih uticaja na okruženje prvenstveno na zdravlje živih bića bitno je poznavati ambijentalni vazduh. Ambijentalni vazduh je ograničen na visinu do oko 100m od Zemljine površine.

Značajan uticaj na ponašanje zagađujućih supstanci  u vazduhu imaju meteorološki uslovi . Od njih zavisi transport, razblaživanje, reakcije i promene koncentracije na mestu merenja i vreme boravka zagađujućih materija u vazduhu, a sve ovo utiče na ljude, ostali živi svet i materijalna dobra. Poznato je da se brzina hemijskih reakcija povećava sa porastom temperature. Isto tako, što je vazduh topliji to je veća količina vode u vazduhu. Mnogi zagađivači se rastvaraju u vodi formirajući kiseline. Vetar na okruženje ima i pozitivan i negativan uticaj. On čisti atmosferu i razređuje zagađenje. Ovo je dobro za gradska naselja, ali je problem za stanovnike koji žive na pravcu duvanja vetra.

Izvori zagađenja se u osnovi dele na prirodne i antropogene.

Prirodni izvori zagađenja mogu se podeliti u dve značajne grupe i to:

Geogene– posledica vulkanskih erupcija,emisije iz geotermalnih izvora,munja..

Biogene– drveće,poljoprivredni usevi i trava,kao i bakterije i fitoplanktoni iz okeana.

Antropogeni izvori zagađenja vazduha mogu biti:

Stacionarni– poljoprivredne aktivnosti, rudarske aktivnosti, termoelektrane, individualna ložišta…

Pokretni– vozila sa unutrašnjim sagorevanjem.

Često čitamo da prema zvaničnim podacima Svetske zdravstvene organizacije veliki broj ljudi u Srbiji umre od bolesti izazvanih lošim kvalitetom vazduha, a kao glavni krivac označane su PM10 čestice- suspendovane čestice- Particulate matter, poznate kao nevidljive ubice iz vazduha.

Te čestice su zapravo sastavni deo prašine i manje su od 10 mikrometara i predstavljaju smešu dima, čađi i kiseline, uz teške metale poput olova, kadmijuma, nikla i arsena, a nastaje kao posledica kombinovanog uticaja grejanja, saobraćaja i industrije.

Najznačajniji izvori PM2.5 čestica su požari, prašina, poljoprivreda, sagorevanje, automobili itd. Pošto su vrlo male i lagane, fine čestice imaju tendenciju da ostaju duže u vazduhu nego teže čestice. Ovo povećava šanse da ljudsko telo ili životinja udahne ove čestice u pluća. Zahvaljujući svojoj maloj veličini, čestice manje od 2.5 mikrometara su sposobne da prođu nos i grlo, te mogu da prodru duboko u pluća, a čak mogu ući i u krvotok. Istraživanje objavljeno u Journal of the American Medical Association govori o tome da dugotrajno izlaganje PM2.5 česticama može dovesti do taloženja plakova u arterijama, izazivajući vaskularno zapaljenje i smanjenju elastičnosti arterija, što potencijalno može dovesti do srčanog udara ili šloga.

Izloženost prema PM2.5 u periodu od nekoliko sati do nekoliko nedelja, može izazvati kardiovaskularna oboljenja, imala ona fatalan ishod ili ne; dugotrajna izloženost finim česticama (npr. nekoliko godina) povećava smrtnost izazvanu kardiovaskularnim oboljenjima u daleko većoj meri nego izloženost od nekoliko dana i takođe smanjuje životni vek populacije za nekoliko meseci do nekoliko godina.

Evropska unija i Svetska Zdravstvena organizacija propisale su granične vrednosti za PM čestice koje iznose:

EU – PM10 čestice 40μg/m3; PM2.5 čestice 25μg/m3

SZO – PM10 čestice 20μg/m3; PM2.5 čestice 10μg/m3

PM čestice mogu biti dugo nošene vetrom a zatim taložene na zemlji ili vodi. U zavisnosti od njihovog hemijskog sastava, efekti njihovog taloženja mogu se odraziti i na:

  • PM čestice utiču na PH vrednost i čine jezera i potoke više kiselima;
  • Menjaju nutritivne vrednosti u priobalnim vodama i velikim rečnim slivovima;
  • Iscrpljuju hranjive materije iz zemljišta;
  • Oštećuju osetljive šume i poljoprivredne kulture;
  • Utiču na raznolikost ekosistema;
  • Doprinose efektima kiselih kiša;
  • PM čestice mogu obojiti i oštetiti kamen i druge materijale, uključujući važne kulturne objekte kao što su statue i spomenici. Neki od ovih efekata povezani su sa uticajem kiselih kiša;
  • Ako je nivo PM2.5 zagaćujućih čestica u vazduhu veći onda i magla postaje postaje gušća što dodatno utiče na vidljivost.

Kako se zaštititi od PM2.5?

Kada su vrednosti PM2.5 na nezdravom nivou, potrebno je da preduzmete sledeće korake kako biste smanjili izloženost i zaštitili svoje zdravlje:

  • Ostanite u kući i zatvorite sve prozore i otvore koji omogućavaju zagađenom vazduhu da prodre, ukoliko je moguće.
  • Uključite prečišćivač vazduha koji je opremljen sa HEPA filterom. Samo HEPA filter može efikasno da ukloni fine čestice iz vazduha.
  • Ukoliko većinu svojeg vremena provodite na putevima i vozite pri svim mogućim vremenskim uslovima, potrudite se da pronađete filter za kabinu sa HEPA filterom i aktivnim ugljem. Normalan filter automobila ne može efikasno da ukloni štetne gasove koje emituje saobraćaj.
  • Ukoliko je potrebno da izađete napolje, neka bude kratko, ali nosite zaštitnu masku sa oznakom N95 ili više (jedina maska koja može da filtrira fine čestice) – hirurška maska neće uraditi ništa po pitanju filtriranja vazduha.
  • Izbegavajte aktivnosti zbog kojih ćete disati brže i/ili dublje. Ovo bi bio dobar dan za aktivnosti u zatvorenom prostoru, kao što su čitanje ili gledanje televizije.
  • Ukoliko soba ima prozore, držite ih zatvorenim.
  • Izbegavajte upotrebu bilo čega što gori, kao što su kamini na drvo, drveni štapići, čak i sveće ili tamjan.